Milivoj Slaviček: Vrijeme je da se događa napokon čovjek - 4. del

VRIJEME JE DA SE DOGAĐA NAPOKON ČOVJEK

Vrijeme je da se događa napokon Čovjek

(a Čovjek nije običaj nego želja on nije upravitelj nego prijatelj)

da se događaju njegova težnja i duh

da se događa njegov Izlaz: bratstvo i aktivnost

Vrijeme je da se događa ljubav

da se događa Putovanje

da se događa srž

Vrijeme je da se događa nezapretana patnja

da se ne događa umiranje i trajanje i bodrenje

Vrijeme je da more bude gusto i puno tihog sjaja

da obala bude obala a ne nepolazak

da cvijeće miriše da obronci budu obronci a ne položaji

da ravnice budu ravnice a ne posjedi

a vode doista pune tokova

Vrijeme je da stanujemo diljem Svijeta

da prigrlimo Zemlju kao mater

da odabiremo vlakove po volji, stanice po trenutku

da promatramo i čujemo svjetla

da slušamo svoju nevezanost i govor koji nitko ne izgovara

Vrijeme je da stvaramo gipke sonete

Vrijeme je da pobratimo pravila i ljudskost

zakone i cjelovitost

Vrijeme je pobratimo putanje i život

Ili još vrijeme nije i nikad neće biti(1958.)